Na projektu Razumijem, mogu i hoću – osobni razvoj mladih u Hrvatskoj sudjelovalo je više volontera koji su svojim radom i trudom doprinjeli projektu, a pri tom razvili i različite vlastite vještine i usvojili nova znanja. Evo što o svom iskustvu volontiranja piše jedna volonterka:

“Moja priča sa projektom Razumijem, mogu i hoću započinje prvim sastankom projektnih partnera. Sjećam se svoje, prvenstveno, uzbuđenosti, ali i blagog straha, jer je to bio moj prvi put da i iz te uloge sudjelujem u nekom projektu, kojeg vode odrasli, ozbiljni ljudi – a ne studenti. Nisam znala što očekivati i koja je uloga mene i kolegica. Ono što me oduševilo već na prvom sastanku je što se svaki korak oko projekta i svega unutar njega (radionica za učenike, edukacija za volontere, materijala…) dogovarao. Ništa nije bilo unaprijed nametnuto, sve se osmišljavao sukladno željama i potrebama učenika iz partnerskih škola i postojao je prostor za komunikaciju i unaprijeđena. Možda je to uobičajen način rada, voljela bih da je, no moje dosadašnje iskustvo u raznim projektima to baš ne potvrđuje…

Sudjelovala sam u provedbi radionica u Srednjoj školi Ilok. Ovaj dio projekta jako je utjecao na mene osobno. Kada intenzivno sa učenicima prolaziš kroz aktivnosti, prvo sam promišljaš o njima, a zatim se ta razmišljanja još više prodube kada se na samoj radionici uđe dublje u teme. Ja sam istovremeno bila volonter, ali i učenik i sudionik. Od prvog do zadnjeg dana provedbe radionica sam bolje upoznala sebe i svoje vrijednosti, vidjela koje su moje jake i slabije strane, posložila sam prioritete te naučila zašto je važno da o tome kontinuirano promišljam kroz život i na koje načine te spoznaje mogu primijeniti na unaprjeđenje svog života. Svaki dan smo nakon radionica imali detaljni osvrt na njih i nakon toga bi planirali aktivnosti za sljedeći dan prilagođene onome što smo vidjeli da je učenicima potrebno, a ne po unaprijed zacrtanoj šabloni. Vjerujem da je zbog toga zadovoljstvo sudionika bilo vrlo veliko. Bilo mi je dinamično, kreativno, izazovno i zabavno, postojao je prostor za moje ideje i uvažavale su se. Primijetila sam da sam od prvog do zadnjeg dana provedbe bila puno opuštenija i usudila se okušati u sve više toga. Uz to, Ilok kao gradić me oduševio i veselim se ponovnom posjetu. Inače sam studentica psihologije i iskustvo samo tih tjedan dana u Iloku tada (a i sada) bilo je izuzetno vrijedno i nadopunilo je znanje koje sam (u manjoj ili većoj mjeri) dobila na fakultetu.

Osim na radionicama sudjelovala sam i u pisanju brošura za web stranicu. Jako mi se svidio proces istraživanja i slijeđenja svoje znatiželje uz određenu temu po mom odabiu, ali i feedback za ono što sam napisala. Neke brošure pisala sam baš u trenucima kada sam i na fakultetu obrađivala te teme te mi je ovaj dio pomogao u boljem razumijevanju i primjeni znanja stečenog na fakultetu na realnost. Na fakultetu se često zaboravlja da je krajnji cilj učenja i raspolaganja znanjem moći to znanje jednostavno prenijeti nekome tko ga možda nema u tom području. Jednostavnije prenošenje složenijih sadržaja je nešto što mislim da sam vježbala kroz pisanje brošura.

Žao mi je što je epidemiološka situacija poremetila prvotne planove oko projekta Razumijem, mogu i hoću, no istovremeno mi se čini da su upravo ove radionice provedene neposredno prije ili za vrijeme ovog izazovnog perioda pomogle srednjoškolcima u nošenju s izazovnim promjenama i prilagodbi na njih. Time je ovaj projekt dobio još veću dubinu i pokazalo se važnost osobnog razvoja i na toj razini.

Sve u svemu, jako sam zadovoljna ovim projektom i zahvalna sam što sam imala priliku sudjelovati u njemu.”